Pohlepa
Proslog leta sam sa drugarom odlucio da odemo i posetimo prijatelja u Pragu. Pre toga sam u ovom gradu bio mnogo puta i znam u njemu svaku ulicicu. Spakovasmo se, skupismo lovu i krenusmo autom. Voznja do tamo standardna, nista zanimljivo. Cim smo stigli, posle kraceg odmora, naravno, otisli smo u pab. Isti onaj pab u kome smo bezbroj puta do tada bili. Atmosfera fenomenalna, gomila domacih ljudi i stranaca, razmena iskustava, super druzenje i jos bolje pivo.
Prva noc uspesna. Druga noc. Drugari odose u Big Sister House, a ja na ono zbog cega sam, osim da posetim prijatelja, i dosao. Ono o cemu sam razmisljao tokom celog puta. Kazino President...Jedan od prvih kazina u kojima sam u zivotu bio, mesto na koje sam uvek rado dolazio i iz kog sam uvek rado odlazio. Imam kintu, cuvao sam, mogao sam da se kockam i kod kuce, ali nije to merak. Trezan kao puska, nista pio jer me je bolelo i dok trepcem, od prosle noci, sedoh za rulet, da obrnem krug. Prvi krug, sitan dobitak. Ipak, nikada nisam voleo rulet te se premestih za sto gde se igra Blackjack. Kod nas poznat kao Ajnc. Tu igru me je deda naucio , cini mi se da sam jos u vrtic isao. Kaze da je bila jako popularna u Iraku gde je radio sedamdesetih. Poce igra, prvi, drugi, treci krug ja na dobitku. I to na solidnom dobitku. Razmisljam se, kad mi vec ide, ajde jos malo, mozda dupliram kintu. I dupliram je. Nikad uzbudjeniji i srecniji. A onda se u glavi javlja glas razuma, "dizi pare i izlazi odatle". Bio je toliko tih, slab, nepoverljiv. Nema dizanja kinte, idemo dalje pa kud puklo da puklo. Iz kruga u krug, sve manje novca ostaje, vec sam ispod pocetnog uloga. Tu sujeta ne dozvoljava povlacenje, moram da dodjem bar do pocetne nule. Vidim i momka pored mene, ne ide mu, ali on ne uziva, znoji se, grci se, ne zabavlja se. Dodjoh do nula, ali nula evra. Zahvalim se dileru, pozelim momku pored srecu i odoh da se nadjem sa drustvom. Usput razmisljam kako sam uzivao i nijednog trenutka nisam zazalio i onda shvatim da ono sto lako steknes lako i izgubis.
